Ova publikacija predstavlja niz uvodnih studija koje povezuje jedno jednostavno pitanje: kakva je uloga zajedničkih dobara u prošlim
društvima i na koji način ona mogu pomoći u izgradnji budućih. S tim na umu, ona proučava pojam zajedničkih
dobara kroz kritiku kapitalizma kao sistema robne proizvodnje i rasprave o njegovim mogućim alternativa.
Stanovanje kao zajedničko dobro moramo razumeti kao pravo na stambeni prostor i kao produkt zajedničkog rada, ali i kao važan potencijal u oblikovanju drugačijih proizvodnih odnosa i zajednica, te delovanju u zajedničkom i javnom interesu.
Sa namerom da ovom publikacijom doprinesemo postojećim istraživanjima na temu zadružnog stanovanja, fokusirali smo se na istraživanje primera dobre prakse, odnosno različitih modela stanovanja u evropskim gradovima. Pored toga, ključni deo publikacije predstavlja i analiza normativnog i regulatornog okvira u Srbiji, u nameri da prepoznamo mehanizme i instrumente koji bi omogućili primenu nekih od ovih modela u lokalnom kontekstu ili ponudimo smernice za unapređenje postojećih.
Ova brošura predstavlja novi pristup udruženoj stanogradnji koji ima potencijal da pomogne velikom delu stanovništva uzadovoljenju stambenih potreba. Realizacijom prvog stambenog objekta, zasnovanog na principima “pametnije zgrade”, Ko gradi gradželi da pokaže mogućnosti ovog koncepta.
Ministarstvo prostora je kolektiv koji od 2010. godine analizira i artikuliše kritike postojećeg trenda razvoja gradova: od neiskorišćenih prostornih resursa do neprimerenih urbanističkih projekata; od primedbi na planove regulacije do uličnih protesta.
Poseban fokus kolektiva, u okviru inicijativa za drugačiji grad, jeste uključenost i informisanost građana i građanki o razvoju grada, ali i solidarno odlučivanje o njegovoj budućnosti u interesu svih nas. Neka od osnovnih polja interesovanja i aktivnosti obuhvataju mehanizme koji omogućavaju, razvijaju i šire učešće ljudi u životu zajednice.
Ova publikacija predstavlja nastavak potrage za primerima i predlozima koji bi mogli da doprinesu uspostavljanju demokratičnijeg i pravednijeg grada, i ostvarivanja kvaliteta života zajednice.
Biciklistički priručnik za početnike koji su sastavili UG Ulice za bicikliste, Bajsologija, Novinska agencija Beta, inicijativa Beociklizacija, IBikeBelgrade, Ministarstvo prostora u saradnji sa Fondacijom Hajnrih Bel.
Ko i kako raspolaže javnim prostorom, kako Ministarstvo prostora nastoji da ukaže na alternativne načine upravljanja i donošenja odluka, ko su beskućnici srpske kulture, zašto je Magacin u Kraljevića Marka u Beogradu već više od osam godina potencijalni model mogućeg modela za alternativni kulturni centar, šta je bilo sa prošlogodišnjom zvezdom kulturne scene u Beogradu posle okupacije, kako se organizacije civilnog društva u kulturi dovijaju za prostore za rad i prezentaciju programa, da li su moguće alternativne rezidencije za umetnike, šta nude privatni prostori za kulturu i umetnosti u Srbiji, zašto je potreban uopšte civilan sektor u kulturi – neke su od tema Maneka br. 4
Pitanje prostornog razvoja neodvojivo je od sudbine ljudskih zajednica. Od toga šta će se graditi, a šta čuvati zavisi i to ko ćemo biti. Zbog toga je učestvovanje celog društva u planiranju naselja i gradova od velikog značaja. Nije to ništa nepoznato. Čak i domaća procedura urbanističkog i prostornog planiranja predviđa značajnije učešće građana nego što je to slučaj s donošenjem zakona ili drugih važnih propisa. To ipak ne znači da je ona dobra niti da funkcioniše sa iskrenom željom da uključi sve koje treba.
