Na Kosovu postoji više od 2.000 spomenika i statua povezanih sa ratom 1998–1999. godine, ali vlasti nemaju odgovarajuće pravne smernice za upravljanje haotičnom izgradnjom memorijala.
Već više od dve godine spomenik podignut u čast gerilskih boraca u gradu Istoku na zapadu Kosova ostaje predmet sporenja — ploče su išarane crvenim sprejom i crnim markerom, a imena više preminulih boraca precrtana.
Spor oko toga da li treba uvrstiti imena civila na spomenik posvećen palim borcima u ovom malom gradu ukazuje na širi problem na Kosovu — masovnu izgradnju ratnih memorijala bez jasnog ili uređenog postupka.
“Ovo je ilustracija nečije žeđi za slavom, lažnom slavom”, kaže Fikret Shatri, bivši borac Oslobodilačke vojske Kosova (OVK). “Ovo je zloupotreba javnog prostora u ime rata i slobode.” Spomenik, postavljen 2023. godine u centru grada, sastoji se od dva bela stuba sa oznakom OVK na vrhu. Na memorijalu se nalaze dve ploče sa 13 imena više nego na prethodnoj verziji — svi civili, ratne žrtve koje nikada nisu bile zvanično registrovane kao pripadnici OVK.
Neki bivši borci, među njima i Shatri, usprotivili su se ovom dodatku i prekrili crvenom bojom imena onih za koje tvrde da nisu bili borci. Spomenik već više od dve godine stoji u takvom stanju, simbolizujući sporove koji prate mnoge ratne memorijale širom Kosova. Kao i u Istoku, brojni spomenici i statue posvećeni ratu 1998–1999. godine postavljeni su širom Kosova, otvarajući pitanje: ko zapravo odlučuje koje se statue postavljaju na javnim mestima?
Na Kosovu ne postoje opšta pravila za podizanje spomenika. Odluke obično donose pojedinačna udruženja ratnih veterana. Većina spomenika finansira se iz javnih sredstava, ali ne postoji komisija koja bi procenila da li je memorijal primeren mestu, odgovarajućeg kvaliteta ili da li je osoba kojoj je posvećen zaista dostojna takve počasti.
Agencija za upravljanje memorijalnim kompleksima Kosova nije odgovorila na pitanje šta bi trebalo učiniti sa spornim spomenikom u Istoku. Ilir Ferati, gradonačelnik Istoka, kaže da opština nije imala nikakvu ulogu u odobravanju ovog memorijala. “Nije bilo nikakve rasprave u opštinskoj skupštini o postavljanju spomenika”, rekao je.
“Bašta statua”
Jedanaestonedeljna NATO-ova kampanja bombardovanja naterala je srpske snage da se povuku sa Kosova i zaustavila talas masakra i etničkog čišćenja nad kosovskim Albancima u tadašnjoj južnoj pokrajini Srbije. Iako su većina ubijenih u ratu 1998–1999. godine bili civili, većina ratnih memorijala posvećena je borcima za slobodu.
U centru Dečana stoji pet statua poginulih boraca OVK, koji se u zemlji smatraju herojima rata za oslobađanje od srpske vlasti. Međutim, jedna od statua zapravo je posvećena čoveku koji je ubijen 2015. godine, više od decenije i po nakon završetka rata. Beg Rizaj poginuo je u maju 2015. godine tokom dvodnevne razmene vatre između policije i velike grupe naoružanih etničkih Albanaca u Kumanovu, u susednoj Severnoj Makedoniji – u sukobu u kojem su poginule 22 osobe.
Zajedničku izjavu tada su izdali predsednica Kosova Atifete Jahjaga i premijer Isa Mustafa, u kojoj su osudili svako “učešće građana Kosova u incidentima u Makedoniji”. Ostali pripadnici te grupe sahranjeni su na groblju posvećenom palim borcima u Prištini. Preživeli učesnici kasnije su osuđeni za terorizam.
Rizajevu statuu u Dečanu nisu postavile kosovske institucije, već je ona rezultat nezavisne inicijative njegovih bivših saboraca iz OVK.
Godine 2018, tadašnji premijer Ramush Haradinaj prisustvovao je inauguraciji Rizajeve statue — tokom rata Rizaj je bio pod njegovom komandom u ovom delu Kosova. Njegova vlada takođe je pružila finansijsku pomoć porodicama onih uključenih u incident u Kumanovu. Bashkim Ramosaj, gradonačelnik opštine Dečan, potvrdio je da su statuu ratni veterani podigli 2018. godine i da lokalna skupština nije imala primedbi na njeno postavljanje na gradskom trgu.
“Još uvek postoji neformalna moć ratnih veterana u postavljanju memorijala i određivanju kriterijuma, i teško je to osporiti”, kaže Nora Ahmetaj, istraživačica tranzicione pravde. Ta mala zemlja prekrivena je tragovima nedavne turbulentne prošlosti Balkana, od kojih svaki nosi sopstvenu težinu vremena. Bislim Zogaj, bivši direktor Agencije za upravljanje memorijalnim kompleksima Kosova, kaže da postoji pravni vakuum kada je reč o donošenju odluka o postavljanju statua, što često dovodi do nedostatka jasnih kriterijuma.
“Postoje slučajevi u kojima gradski trgovi liče na bašte statua koje je teško osporiti zbog osetljivosti teme rata i poginulih”, rekao je Zogaj. Dodao je da i dalje postoji premalo prostora za civilne žrtve. “Kosovu nedostaje memorijal za decu, koji još nije realizovan zbog nedostatka adekvatnog planiranja, dok je dugo vremena bilo lako postaviti statuu bilo gde, bez ikakvog urbanističkog planiranja ili pravne regulative”, rekao je.
Heroji i spomenici na pogrešnom mestu
Samo jedan memorijal, posvećen bivšem albanskom komandantu gerile Ademu Jashariju, podignut je u južnom kosovskom gradu Prizrenu, ali je kasnije uklonjen nakon javnog negodovanja zbog nedostatka javnih kriterijuma za njegovo podizanje.
Zogaj je rekao da je mnogo statua postavljeno čak i nakon usvajanja relevantnog zakona, i da je njihovo uklanjanje često teško. “To izaziva mnogo tenzija i besa, ali posao mora biti urađen kako bi se to obuzdalo i sprečilo da se slični slučajevi ponove”, rekao je on. U nekim slučajevima, novi memorijali zamenjuju starije, uglavnom iz perioda socijalističke Jugoslavije. Neka javna umetnička dela koja su stekla značaj tokom perioda Jugoslavije, nekada slavljena kao simboli jedinstva i napretka, poput memorijala “Bratstvo i jedinstvo” koji je obeležavao albanske i srpske partizane koji su se borili zajedno tokom Drugog svetskog rata, uklonjena su nakon rata na Kosovu.
Arhitekta Arbër Shita rekao je da je potrebna preciznija zakonska regulativa kako bi se odredilo ko odlučuje koje statue se postavljaju na javnim mestima, posebno kada je reč o dizajnu, kulturnoj i društvenoj relevantnosti. “Mnoge statue i memorijali podignuti su na neadekvatnim lokacijama, često bez jasnih kriterijuma. Ali postoje i primeri gde su memorijali nastali kroz vrlo pažljiv i profesionalan proces”, rekao je on. Dok su nedavna istorija i rat jasno predstavljeni, manjine na Kosovu osećaju se nedovoljno zastupljeno u dominantnoj kulturi obeležavanja sećanja.
Bashkim Ibishi, direktor organizacije Advancing Together (Napredujemo zajedno) sa sedištem u Prištini, koja se zalaže za prava manjina, rekao je da je javno sećanje na rat na Kosovu izgrađeno oko albanske većine, uglavnom isključujući romsku, aškalijsku i egipćansku zajednicu, koje su takođe bile izložene nasilju pre, tokom i posle rata.
“Nedostatak inkluzivnosti u kulturi sećanja doprineo je produbljivanju marginalizacije i stigmatizacije tih grupa, društvenoj fragmentaciji, podgrevanju identitetske i etničke politike i oslabljenoj sposobnosti društva da uči iz prošlih nepravdi”, zaključio je Ibishi.