Reforma Univerziteta u Prištini - moguća misija?

U istoriji su ljudi deljeni po kraljevskoj krvi, rasi ili drugim osobenostima. Moderna vremena beleže sve veći stepen siromaštva među niskokvalifikovanim. Časopis Economist, u svojim predviđanjima o dobu mašina, ističe da će budućnost podeliti ljude u dva tabora, na one koji izmišljaju ili dobro barataju tehnologijom i na one koji će biti zamenjeni tehnologijom. One države koje kaskaju u trci za znanjem završiće na kraju kao niskoplaćeni radnici ili još gore. Sve prethodne tehnološke inovacije dovele su do većeg broja radnih mesta na duže staze, ali se ovo može preokrenuti. Upravo iz tog razloga najveći je strateški prioritet direktno zakoračati u budućnost, pre nego što nas
ona učini izlišnim. Ovaj izveštaj ne treba da posluži kao putokaz o tome kako uhvatiti korak sa naprednim zemljama, već predstavlja listu šok terapije potrebne da bi pacijent ponovo prohodao.

Pred donosiocima obrazovnih političkih odluka i univerzitetskim administratorima predstoje teške odluke kako bi se izbegla sudbina niskokvalifikovanih država. Univerziteti po inerciji često predaju veštine jučerašnjice a njihovi profesori i dalje se velikodušno isplaćuju iz javne kase. Živimo u dinamičnim vremenima u kojima odlični nastavni planovi možda neće više biti relevantni u vreme novopečenih diplomiranih studenata. Koliko god da izgleda teško, univerziteti bi trebalo da pokušaju da podare ovim diplomcima veštine koje će im služiti u svih 40 godina njihove karijere.

Globalno napredovanje tehnologije znači da bi reforma visokog obrazovanja trebalo da bude u samom vrhu prioriteta najvišeg rukovodstva u zemlji. Postoje odlični primeri nekolicine azijskih zemalja koje su koristile obrazovanje kao jedinstvenu najvažniju politiku na osnovu
koje su prerasle iz zemalja trećeg sveta koje su zaostajale za svim tokovima u svetske lidere današnjice. Kosovo stremi da se pridruži Evropskoj uniji, najvećem jedinstvenom tržištu sa najvišim nivoom konkurencije za visokokvalifikovana radna mesta. EU je na mnoge načine najekskluzivniji klub, ali se može pokazati i najgorim ukoliko Kosovo ne bude u stanju da konkuriše visokim kvalifikacijama. Izobilje robotike i informacione tehnologije doneće sa sobom jeftiniju robu i brže i bolje usluge ali može stvoriti i veću nezaposlenost u njegovim najmanje obrazovanim segmentima.

Uprkos brojnim izazovima, Kosovo ima šansu sa današnjim Univerzitetom u Prištini. Upravo u trenutku kada veliki deo zemlje upada u haos, Univerzitetu u Prištini pošlo je nabolje. Poteškoće pred njim su zastrašujuće ali barem ima rukovodstvo koje nije voljno da načini kompromis.

Poteškoće UP-a i izazovan put izlaska iz cele zbrke počeli su da liče na poteškoće samog Kosova. UP je ilustracija da se (a) mukotrpan rad i čelična volja isplate, (b) da javni odbori sačinjeni od stručnjaka koji nisu priklonjeni političkim strankama, mogu promeniti stvari nabolje, i (c) da je moguće pridobiti političare da stanu na stranu reformi. UP je ulio nadu poreskim obveznicima da se mogu rešiti izopačenih privilegija profesora i napumpanih unapređenja. Uprkos izazova koje sa sobom nosi koalicija koja se protivi kvalitetu a koju su montirali predstavnici akademskog sektora, novi rektor pokušava da stavi u primenu akademski učinak visokog kvaliteta i sistem akademskog unapređenja zasnovanog na zaslugama. UP se može pokazati moćnom moralnom ustanovom i katalizatorom novog poverenja u
etičke stručnjake.

Pred Kosovom je dug put. Polukvalifikovani činovnici već se dvostruko više plaćaju na Kosovu nego u nekim državama članicama EU, što je indicija deficitarnih kvalifikacija. Deficitarne kvalifikacije direktan su rezultat različitih obrazovnih politika, u sprezi sa zaštitom radnih mesta profesora čije kvalifikacije jedva da će biti potrebne ubuduće. Nekoliko sukcesivnih vlada kvalitet je smatralo luksuzom, ali je poslednji ministar kvalitet zacrtao za prioritet. Upravo iz tog razloga, ovaj izveštaj dolazi u pravom trenutku i identifikuje devet najčešćih pošasti koje haraju UP-om kao i rešenja i lekove kojima se one mogu izlečiti.

Kako bi ta budućnost nastupila brže, studenti treba da prerastu u klijente sa jedne strane a građani treba da vide univerzitet kao svoju ustanovu. Oni će, ukoliko budu informisani o srazmeri profesor – student, broju studenata u razredu i kvalitetu obrazovanja koje pravi razliku, biti u prilici da načine pravednije izbore kada se radi o njihovoj budućoj karijeri i okrenutosti ka etici. Na kraju, njihov izbor
će zavisiti od njihove percepcije o tržištu rada. Ukoliko misle da vredi poći najkraćim putem do diplome, onda se tu zapravo može uraditi vrlo malo. Međutim, na Kosovu će se novi poslovi otvoriti samo u privatnom sektoru, koji drži do veština. A koja druga javna ustanova do UP, treba da bude okrenuta ka etici, kao nešto što je trebalo da se desi još odavno i što je Kosovu preko potrebno.

Leon Malazogu i Andreas Poltermann

Product details
Date of Publication
Novembar 2015.
Publisher
Demokratija za razvoj D4D
Number of Pages
64
Licence
All rights reserved
Language of publication
srpski
Sadržaj

Predgovor 5

Pregled izveštaja 8

Uvod 10

Problem 1 – Potreba da se konkuriše visokokvalifikovanim zaposlenima 13

Dijagnoza 14

Lek 18

Problem 2 – Nastavno osoblje 20

Dijagnoza 21

Lek 24

Problem 3 – Upravljanje: Od centralizacije do dinamične odgovornosti 26

Dijagnoza 27

Lek 29

Problem 4 – Studentske organizacije: Od stranačkih struktura nalik klanovima do zastupanja studenata 30

Dijagnoza 31

Lek 32

Problem 5 – Od interesnih klanova ka individualnim zaslugama 33

Dijagnoza 34

Lek 35

Problem 6 – Kako se rešiti lažnih diploma ako ih ima toliko puno? 37

Dijagnoza 38

Problem 7 – Prijavljivanje korupcije vas može dovesti u nevolju 41

Dijagnoza 41

Lek 42

Problem 8 – Od univerzalnog obrazovanja do ispunjavanja budućih potreba tržišta rada 44

Dijagnoza 45 

Lek 47

Problem 9 – Diploma sada, veštine kasnije 48

Dijagnoza 48

Lek 50

LISTA PUBLIKACIJA: 58