Srbija nakon izbora: razočarenje, protesti i potraga za pravdom

Razočaranje u izbornoj noći, nakon saopštavanja preliminarnih, na uzorcima dobijenih rezultata izbora, bilo je ogromno. Proevropska opozicija, okupljena u koaliciji Srbija protiv nasilja,  obećavala je više nego što je mogla da ispuni, u pogledu zaštite izborne volje, svakog glasa, kako su govorili opozicioni predstavnici, tako da ni rezultat koji je ostvarila, a koji je istinski više nego dobar u potpuno neregularnim izbornim uslovima, bio zanemrljiv u doživljajima onog većinskog dela njihovih birača.

protests

Izborni rezultat u Srbiji nije iznenađenje za opoziciju, ni onu pravu, koju čine političke organizacije ocenjene kao iskrene u pozivima građankama i građanima da glasaju protiv režima predsednika Aleksandra Vučića, a kamoli onom delu koji je, s druge strane, takođe, prema većinskoj oceni, nesavesno dovodio glasačko telo u zabludu, tražeći glas zapravo za vladajuću strukturu, uprkos predstavljanju sopstvenog političkog programa kao da je protiv.

Celokupna javnost, ona koja je imala privilegiju pristupa istinitijim uvidima u predizborne tokove, znala je da je krađa izbora uveliko u toku i da će izborni dan biti posledica zloupotreba kojima je vlast pribegavala ne samo tokom kampanje nego samom činjenicom vladanja, svakodnevno, godinama unazad.

Opozicija je u javnosti stvorila nerealna očekivanja da je i pored tih teških zloupotreba, snaga njenih struktura toliko moćna da će odneti pobedu i pored nejednakih uslova za učesnike izbora. Nadalo se da će visokom izlaznošću na izbore pokriti krađu, priznali su opozicionari u danima nakon izbora.

Razočaranje uprkos dobrom rezultatu

Razočaranje u izbornoj noći, nakon saopštavanja preliminarnih, na uzorcima dobijenih rezultata izbora, bilo je ogromno. Proevropska opozicija, okupljena u koaliciji Srbija protiv nasilja,  obećavala je više nego što je mogla da ispuni, u pogledu zaštite izborne volje, svakog glasa, kako su govorili opozicioni predstavnici, tako da ni rezultat koji je ostvarila, a koji je istinski više nego dobar u potpuno neregularnim izbornim uslovima, bio zanemrljiv u doživljajima onog većinskog dela njihovih birača.

Kolektivnoj depresiji opozicionih glasača, kojih je, izbori su pokazali – svaki treći glas u Beogradu, a svaki četvrti na nivou države – dodatno je doprinela i činjenica da su se opozicioni predstavnici, pre svih, oni okupljeni u koaliciji Srbija protiv nasilja, u izbornom danu prvi put obratili javnosti tek oko 23 časova.

Pritom, nisu pozvali građanke i građane odmah na pobunu, nisu ni tokom dana to učinili i prekinuli glasanje, imajući u vidu brojne dokumentovane i jasne kao dan primere zloupotreba kojima su naprednjaci pribegavali od početka do kraja glasanja, na izborni dan.

Sabirni centar lažnih stanara Beograda

Najočigledniji primer zloupotrebe na izborni dan od strane vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) odigrao se u Štark Areni na Novom Beogradu koji je, ispostavilo se, bio sabirni centar za takozvane uvezene birače iz bosansko-hercegovačkog entiteta Republike Srpske (RS).

Uprkos činjenici da glasači iz RS koji imaju dvojno državljanstvo a time i pravo glasa na republičkom nivou u Srbiji, to svoje pravo mogu da ostvare u konzulatima u BiH, veliki broj njih je došao u Beograd, ali sa ciljem glasanja na lokalnim izborima – u Beogradu.

Odakle njima mesto prebivališta u Beogradu kada je jasno da u glavnom gradu Srbije zapravo ne žive, pitanje je koje je dovelo u sumnju ceo izborni proces.

Opozicioni lideri su govoreći o izbornim rezultatima, po kojima su izgubili izbore za mali procenat glasova u Beogradu, tvrdili da je SNS uvezao 40.000 birača iz drugih gradova i država, lažno ih prijavljivajući na adrese na kojima ne žive.

Ispostaviće se da su za otprilike tačno toliki broj i izgubili izbore, odnosno da su 40.000 glasova dobili manje od SNS u Beogradu. Premijerka Srbije Ana Brnabić je saopštila da je na izborni dan, iz BiH, granicu prešlo nešto manje od 21.000 građana, broj u koji su uključena i deca, pokušavajući da tom izjavom demantuje opoziciju o izbornoj krađi njene partije.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić se istovremeno izvinio građanima RS na, kako je rekao, kampanji mržnje kojom su podvrgnuti od strane opozicije, jer su, naglasio je, ostvarili svoje biračko pravo u Srbiji.

Nijednom rečju pritom ni premijerka ni predsednik nisu pomenuli da su ti ljudi glasali na lokalnim izborima u Beogradu, na šta zapravo uopšte nemaju pravo, jer je očigledno da su prijavljivani na adrese na kojima ne žive. Što je, takođe, krivično delo, nepomenuto u izjavama predstavnika vlasti.

Hiljade i hiljade dinara za glas

Jasno je da u potpunoj medijskoj kontroli, na svim nacionalnim frenkvencijama, takve laži mogu da se bez ikakvih smetnji plasiraju, jer najveći deo Srbije nema pristup nezavisnim i prema režimu kritičnim medijima.

Ta medijska kontrola je samo jedan deo zloupotreba u predizbornom vremenu, koje je permanentno, a ne samo mesec dana uoči održavanja izbora. Podsetimo da je Aleksandar Vučić iz republičkog budžeta, dakle kase svih građanki i građana Srbije podelio takozvani predizborni mito, penzionerima, mladima, isplaćujući im jednokratnu “pomoć” u iznosima od nekoliko desetina hiljada dinara; da je organizovao naveliko dokazanu i kamerama zabeleženu kupovinu glasova za par hiljada dinara. Taj iznos išao je i do devet hiljada, u posebnim slučajevim evidentiranim u kol centrima SNS. Sve to je i snimljeno, dokazano na licu mesta događanja.

Međutim, nadležne institucije nisu reagovale, što predstavlja suvišnu konstataciju u autokratskim uslovima vladanja društvom.

Sa svim tim je opozicija računala, kada je odlučila da u maju ove godine, posle dva nezapamćena zločina, traži vanredne izbore. Kao reakciju na ove tragedije, izvela je desetine hiljada građanki i građana na ulicu, koji su tražili ostavke ministara bezbednosti, oduzimanje nacionalne frekvencije televizija koje propagiraju nasilje…

Nakon što je režim, koji je naveliko ocenjen kao autokratski, raspisao izbore, opozicija je za razliku od 2020. godine, odlučila da bez obzira na sve uslove koje takve režime odlikuju, uđe u izbornu borbu.

Bez pristupa najgledanijim, masovnim medijima, finansijskih resursa, suočena sa funkcionerskim kampanjama i trošenjem državnog novca u predizborne svrhe SNS, opozicija se udružila u koaliciju Srbija protiv nasilja, ostavljajući pored sebe nacionalističke opcije, desnicu, da sami nastupaju na izborima.

Čišćenje desnice “šamanom” Nestorovićem

Program desnice bio je baziran na pitanju Kosova, neprihvatanju evropskog rešenja tog problema, antievropskoj odnosno proruskoj politici. Delovalo je neverovatno nakon dve, zapravo tri decenije dobijanja izbora na toj temi, preciznije – njenoj zloupotrebi, da će 2023. godine, svi ti nacionalisti i propagandisti mržnje prema osobama druge nacionalnosti i vere, na izborima ostati ispod cenzusa.

Izuzetak je koalicija NADA koju predvodi Nova demokratska stranka Srbije, koja je, izvesno je, uprkos zloupotrebi kosovskog problema, prešla cenzus. Ali, samo zato što je odmah, pokazalo se, jasno stavio do znanja svojim opozicionim biračima da mu je jedini koalicioni partner nakon izbora koaliciji Srbija protiv nasilja, nikako Vučićev SNS.

Osim izrazito lošeg izbornog rezultata Socijalističke partije Srbije (SPS) Ivice Dačića, svedenog na samo šest odsto biračkog tela, poraz desnice Vuka Jeremića (Narodna stranka), Boška Obradovića (Dveri) i Milice Đurđević Stamenkovski (Zavetnici), čini se da je jedino istinsko iznenađenje ovih izbora.

Naime, za doktora Branimira Nestorovića, predizborna istraživanja javnog mnjenja uveliko su govorila da ovaj “šaman” ili “treće oko" srpske politike prelazi cenzus, ali i ne samo to: da će biti odlučujući faktor za formiranje vlasti naprednjaka i socijalista u Beogradu.

Nestorović, jedan od najbizarnjih projekata sistema SNS, koji je ostao najupečtljive upamćen po javnom nastupu odmah po izbijanju pandemije – da je korona virus najsmešniji na svetu – a, nakon čega su usledila masovna umiranja od te bolesti, prešao je cenzus.

U izbornoj noći rekao je da neće ni sa kim u koaliciju, potpuno neubedljivo, što se pokazalo u danima posle, kada je najavio mogućnost podrške manjinskoj vladi SNS i SPS.

Nespremnost opozicije

Neprijatnosti zbog krađe izbora od strane vlasti i nespremnosti opozicije da artikuliše protest koji je usledio, doprinela su i otkrića da su fotografije iz lične karte mladih ljudi koji su se okupljali ispred sedišta Republičke izborne komisije (RIK), i to u boji, viđene na telefonu neimenovane žene na protestu, što ukazuje na to da je te informacije mogla dobiti samo od policije.

S druge strane, odgovarajuća reakcija opozicije na izbornu krađu usledila je tek dan posle izbora kada su pozvali građanke i građane na okupljanje ispred Republičke izborne komisije. Istovremeno, javnosti je saopšteno da je Marinika Tepić, kandidatkinja za poslanicu koalicije Srbija protiv nasilja, stupila u štrajk glađu. Tri dana od početka protesta, najavljeno je da će joj se u štrajku glađu pridružiti još dve političarke. Studenti, odnosno mladi, najavili su blokade grada ako im Ministarstvo uprave i lokalne samouprave ne dostavi na uvid birački spisak, kao i da će svoju borbu voditi nezavisno od opozicije.

Za to vreme, Srbija protiv nasilja tražila je poništenje svih izbora, ne samo u Beogradu, a od Evropske unije da ne prizna rezultate izbora, odnosno da sprovede međunarodnu istragu zbog očiglednih izbornih neregularnosti kojima su predstavnici EU svedočili.

 

Reakcija Evropske unije

Izuzev Vladimira Bilčika, izvestioca Evropskog parlamenta za Srbiju, inače člana Evropske narodne partije, koji je najpre ocenio da su izbori u Srbiji prošli bez većih neregularnosti, a potom, videvši reakcije svojih kolega iz EU, revidirao svoj stav i rekao da nije baš sve bilo tako glatk. Ostali posmatrači bili su šokirani prizorima na izborni dan.

Navedimo primer poslanika Socijalista i demokrata Andreasa Šidera, člana misije Evropskog parlamenta koja je posmatrala izbore u Srbiji, a koji je rekao sledeće: “Posmatrao sam mnoge izbore, ali protekli u Srbiji su bili daleko od bilo kakvih evropskih standarda”. On smatra da bi bilo neophodno sprovesti međunarodnu istragu, ili bar ponoviti izbore u Beogradu, ali pod novim uslovima. Na ovakvom stanovištu stoji gotovo cela međunarodna zajednica, čak i zvaničnici SAD, a Ministarstvo spoljnih poslova Nemačke je dan nakon izbora ocenilo da su zabeležene nepravilnosti „neprihvatljive za zemlju sa statusom kandidata za članstvo u EU“.

Da li će se ponoviti situacija od pre 27 godina, preciznije vreme iz 1996. godine, kada je režim Slobodana Miloševića, kojem je i sam Aleksandar Vučić pripadao, pokrao izbore, a međunarodna zajednica sprovodila istragu, ostaje da se vidi.

Svakako, optužbe na račun opozicije da su izdajnici jer traže međunarodnu intervenciju uveliko su počeli, a nezadovoljstvo pokradenih građana zbog njihovih reakcija, odustva jasnih ideja i strategija borbe zbog očigledne krađe izbora - narasta.

Zid pred kojim se nalazi ovdašnje društvo trenutno deluje nesalomiv.

 

DOPUNA, 26.12.2023.  (uredništvo hbs Beograd)

 

Posle nedelju dana mirnih protesta protiv izbornih neregularnosti, i štrajka glađu nekoliko predstavnika koalicije Srbija protiv nasilja, 24. decembra uveče, nekoliko hiljada građana okupilo se ispred Republičke izborne komisije (RIK) i Skupštine Grada Beograda, tražeći poništavanje  nacionalnih i lokalnih izbora. Nakon što je deo okupljenih pokušao nasilno da uđe u Gradsku kuću, intervenisali su pripadnici žandarmerije, koristeći suzavac i silu koju su predstavnici opozicije nazvali prekomernom; Radomir Lazović, kopredsednik Zeleno-levog fronta, izjavio je da su ga policajci tukli, kao i druge okupljene ljude. Predsednik Vučić se posle ovih događaja hitno obratio naciji, okrivljujući ih za „strano mešanje“. Predsednica Vlade Srbije Ana Brnabić se zahvalila ruskoj obaveštajnoj službi za podatke o mogućim incidentima, koji su sprečeni. Opozicija je pozvala građane da nastave da mirno protestuju.