Razgovori o Evropi

Započinjemo javnu debatu o Srbiji i Evropskoj uniji.

Zbog čega Srbija želi da postane članica Evropske unije? Srpska vlada i sve stranke u srpskom parlamentu skoro svakodnevno ponavljaju da Srbija želi da postane članica Evropske unije. A šta je sa medijima u Srbiji? Ta želja se u medijima prenosi isto onoliko koliko je političari ponavljaju, ali niko ne želi da nam kaže zbog čega je to tako. Naravno da postoje razlozi da se teži članstvu i prelazi taj naporan put pregovora, pravnih amandmana i sprovođenja sporazuma koji bi trebalo da dovedu do reforme srpske države i, na kraju, i čitave zemlje. Međutim, ti razlozi se predstavljaju kao nešto što nema alternativu: kažu nam da ćemo, ako pogledamo mapu Balkana, shvatiti da Srbija jeste i da će biti okružena članicama EU. Ako pogledamo brojke i dijagrame, uviđamo da Srbija najviše izvozi u EU. Ali sve su to samo činjenice, a ne razlozi koji bi mogli ubediti javnost. Stoga ostaje pitanje: šta Srbija zna o Evropi i u kom pravcu želi da se Evropa razvija?

Osim u nekoliko retkih izuzetaka, Evropska unija nije prisutna u srpskoj javnosti. A ni mediji u Srbiji niti Evropska unija ne ulažu napore da to promene. Rekao bih da je to žalosno imajući u vidu napore koje druge zemlje preduzimaju da skrenu pažnju javnosti i dopru do građana Srbije.

Pre dve nedelje, na primer, pojavila se nova zvezda na medijskom horizontu Balkana – balkanski CNN, regionalna televizija N1. Već odavno  Zapad pokušava da putem medija dopre do demokratskih snaga i kultiviše demokratsku opoziciju s one strane “gvozdene zavese”, na primer, preko redakcija na stranim jezicima BBC-ja, Deutsche Wellea, Glasa Amerike, Radija Slobodna Evropa. Po završetku Hladnog rata ovi mediji su se postepeno povlačili sa Balkana jer se tada verovalo da je došao kraj starom svetskom poretku. Međutim, 25 godina kasnije čini se da su se stvari promenile. Danas katarska televizija Al Jazeera ima veoma jak uticaj na Bliskom istoku i Balkanu.

Danas Rusija ulaže velike napore da bude što više prisutna u javnosti. Rusija finansira kanal na engleskom jeziku Russia Today (RT), koji je u Srbiji postao važan izvor informacija; Rusija takođe finansira kulturni centar u Nišu i sponzoriše nekoliko nedeljnih magazina. Sledećeg proleća Russia Today počinje da emituje emisije na srpskom jeziku, a kancelarija u Beogradu će zapošljavati oko 30 ljudi. Od ove nedelje počeo je sa emitovanjem Balkan CNN – TV stanica N1, koja se emituje iz tri centra u bivšoj Jugoslaviji – Beograda, Zagreba i Sarajeva, što je ista osa emitovanja koju koristi Al Jazeera Balkans. Ovo je značajna poruka o povratku Amerike na Balkan pod novim pravilima geopolitičke igre – medijski front.

U poređenju sa ovim naporima, nemoć EU da se na adekvatan način uključi u trku i dopre do stanovništva u ovim strateški važnim regionima, kao što je prostor bivšeg istočnog bloka ili Balkana, čini se još većom. EU emituje televiziju Euronews, i to na engleskom jeziku, ali teško da se može reći da je ova televizija uticajna.

Medijsko okruženje na Balkanu, ali i u mnogim bivšim totalitarnim državama, u velikoj je meri zavisno od političkih interesa, interesa različitih oligarhija ili oba. Unija je tek od nedavno počela da uviđa ovaj problem. Prošle godine, Evropska komisija se prvi put u svojim izveštajima o napretku zemalja kandidata ozbiljno pozabavila medijskom situacijom, uglavnom zbog toga što je situacija postala kritična do te mere da je skoro potpuno onemogućila uspostavljanje održive demokratije i, pre svega, evropskog sistema vrednosti. Ovo drugo je, iako nezvanično, preduslov za članstvo u EU.

U ovogodišnjem izveštaju o napretku Srbije, Evropska komisija ističe da je došlo do pogoršanja u sferi slobode izražavanja. Deo ovog problema je i činjenica da Evropska unija, kao tema, uglavnom nije zastupljena u srpskoj javnosti. Kada se govori o EU, uglavnom je reč o fondovima, pregovaračkim poglavljima, dobrim ili lošim izveštajima, sankcijama Rusiji i ni o čemu što bi pomoglo ljudima da razumeju kakvoj to organizaciji zemlja želi da se priključi. S druge strane, prisustvo ruske tačke gledišta je prilično jako. Srpska vlada se pretvara da je neutralna; u stvari, koleba se između Rusije i Zapada želeći da sledi provereni recept koji se u prošlosti pokazao kao najbolji, uglavnom oličen u Titovom pokretu nesvrstanih.

Evropska unija bi trebalo da razmotri uvođenje jake televizijske stanice kako bi dala težinu svojoj spoljnoj politici i kako bi dobila bitku za strateški važne regije, kao i da bi pridobila građane onih država koje žele da postanu deo EU. Evropska unija bi zaista trebalo da pokrene ovakav poduhvat, ali na drugačiji način, na svoj način. EU ne bi trebalo da koristi medije kao propagandnu mašinu. EU je uspešna priča o prevazilaženju svega što su doneli vekovi ratovanja, imperijalizma, totalitarizma i vezuje je baština evropskog prosvetiteljstva, univerzalnih ljudskih prava i osnovnih sloboda, slobode izražavanja, sloboda kritike, odvajanje crkve i države, posvećenost demokratiji ‒ koja znači zastupanje svih naroda Evrope, a ne samo jednog naroda, pluralizam njenih kulturnih baština i nacionalnih tradicija. To je snaga Evrope kao meke sile i njene ambicije da privlači i prihvata, ne da prisiljava ili koristi novac kao sredstvo ubeđivanja.

I tako stižemo do onoga što Fondacija Heinrich Boell u Beogradu započinje ovim predavanjima o Evropi. Duboko verujemo da je Srbiji hitno potrebna javna debata o tome šta predstavlja Evropa i na koji način Srbija može da doprinese Evropi. Takođe, želimo da podržimo slobodnu i pravednu kritiku nedostataka politika Evropske unije i dominacije nekih nacija EU nad ostalim članicama, kako bi se omogućio razvoj stabilnije Evropske unije koja se zasniva na istinskoj posvećenosti demokratiji njenih građana koji čuvaju i poštuju evropsku raznolikost. Iz tog razloga predavanja o Evropi neće braniti niti pravdati Evropu, već će biti istinski kritična, i u tom smislu − evropska.