Kako se grejala moja porodica

Bliži se početak grejne sezone. O tom početku negde odlučuju vlasnici, negde članovi domaćinstva, negde upravni odbori, direktori, a negde algoritam. Kod mene u kući je jednostavno – grejna sezona počinje prvog dana kada tašta dođe kod nas posle raspusta.

Po rođenju sam stigao u stan u jednom od starijih novobeogradskih blokova. Zgrada u kojoj smo živeli priključena je na jednu od prvih magistrala sistema daljinskog grejanja u Beogradu. Do trećeg razreda sam bio grejan daljinski. 

U nekom kotlu na udaljenom mestu sagoreva gorivo koje je stiglo sa još mnogo udaljenijeg mesta i greje vodu. Električne pumpe pumpaju toplu vodu po cevovodima do mesta na kojima se toplota predaje kupcima na neki način – ukupno 1289 km cevovoda (podatak naveden prema Programu ostvarivanja strategije energetike Republike Srbije do 2015. godine za period od 2007. do 2012. godine). Ono što sisteme daljinskog grejanja u Srbiji (na ovaj način se grejalo 21,2 odsto domaćinstava u 2013. godini, prema Republičkom zavodu za statistiku) razlikuje od modernih sistema daljinskog grejanja jeste što se u njima toplota proizvodi, spaljuju se fosilna goriva i na navedeni način toplota stiže do potrošača. Veoma je teško ovako proizvesti toplotnu energiju koja će biti konkurentna po ceni drugim vidovima energije. 

Verovatno zbog toga ljudi u Evropskoj uniji to ni ne rade. U sistemima daljinskog grejanja u EU svega oko 15 odsto toplote se proizvodi na ovakav način. Ostatak toplotne energije u sisteme stiže iz drugih izvora, kao sporedni proizvod kod proizvodnje električne energije ili nekog industrijskog procesa, na primer. Proizvodnja toplotne energije ima smisla i kada se koristi neki lokalno raspoloživi obnovljivi izvor energije. Neko je rekao biomasa? Toplotne pumpe uz čiju pomoć se uzima toplota zemljišta, vode ili vazduha, uz manji utrošak energije koja pokreće kompresor, sve više nalaze primenu u sistemima daljinskog grejanja. Za jednu jedinicu plaćene energije (struja, gas) “ukradete” i do šest jedinica besplatne energije. Glavna bitka u sistemima daljinskog grejanja jeste da se nađe dovoljno je ina toplota, je inija od svih drugih vidova grejanja. U suprotnom nije moguće ekonomski opravdati postojanje ogromne infrastrukture za isporuku toplote. Kada to ne uspete, nastaju problemi koje ne možete rešiti ni merenjima ni regulacijom. Uopšte uzev nikako. Upornost nije od velike pomoći.

U neko doba, odselili smo se iz stana i preselili u sopstvenu kuću na periferiji. Etažno grejanje. Na ugalj. Milina. Osim kad istovaraš. I kad ložiš. I kada se baviš pepelom. I kad dišeš. I kad komšije dišu. 

Šporet na drva i dizel autobusi

Zima 1983/84. Olimpijske igre u Sarajevu. Pre njih, gasifi kacijom Sarajeva, država je pokušala da omogući stranim sportistima da prežive disanje u gradu. Mi nismo živeli u Sarajevu. Da li zbog toga što smo kupili nov auto (žuti fi ća, BG 533829), da li zato što je proradio neki strah, da li je preduzeće bilo u krizi, nisam ni do danas saznao, tek, tu zimu smo proveli na način koji dobro poznaje veliki broj stanovnika Srbije i danas: jedna i po prostorija, nas četvoro i šporet. (U Srbiji se 2013. godine 56,1 odsto domaćinstava grejalo na čvrsta goriva. Gotovo 90 odsto najsiromašnijih se greje tako.) Idila. I zima je bila idilična, sneg je navejao toliko da je jedan dan i gradski prevoz do nas bio u prekidu. 

Čini se da ovakvom grejanju ne nedostaje ništa. Prokleti internet, međutim, pušta smetnje u slici. Stanovnici Srbije koji se greju uređajima za grejanje niske efi kasnosti (a takvih je u Srbiji najviše) greju manje prostora uz veći utrošak fi - nansijskih sredstava i rizike po zdravlje koji dolaze kako od smanjenja prostora tako i od zagađenja, unutrašnjeg i spoljašnjeg. Agencija za zaštitu životne sredine SAD u svojim promotivnim materijalima upoređuje emisije suspendovanih čestica (zapravo ne želite da ih udišete) iz jednog neefi kasnog šporeta na drva sa emisijama pet starih dizel autobusa. Pet. Starih. Dizel autobusa. Slično stručno mišljenje imaju slične agencije po celom svetu. U Australiji je o ovom pitanju dugo raspravljao i parlament. 

Svi su oni odlučili isto: svi građani imaju pravo da se greju na dugme i da ne plaćaju svoje grejanje! Nisu. Možda im je takva misao i prošla kroz glavu, ali je ipak nisu proglasili za politiku. Uglavnom se stvar svela na značajno pooštravanje standarda za peći i šporete na drva i na akciju ljudi i institucija koji brinu o životnoj sredini, javnom zdravlju, siromaštvu, energetskoj efi kasnosti u sadejstvu sa proizvođačima uređaja, dimničarima, instalaterima i raznim drugima. To pooštravanje standarda je svuda podrazumevalo zabranu prometovanja najneefi kasnijih uređaja. U SAD, primera radi, takav program živi godinama i zove se “Sagorevajte pametno” (“Burn wise”). 

U većini ovih zemalja ovo pitanje bilo je pre svega pitanje javnog zdravlja i životne sredine. U Srbiji i drugim zemljama regiona ovo je i makroekonomsko pitanje. Unapređenje efi kasnosti moglo bi da doprinese ne samo unapređenju komfora i zdravlja već i znatnim uštedama koje u zbiru mogu premašiti stotinu miliona evra godišnje. Taj novac bi građani mogli potrošiti na nešto drugo i stvoriti preko potrebnu novu tražnju za robama i uslugama koja jedina može povećati zaposlenost na održiv način. Takođe, moglo bi doći i do znatnog smanjenja pritiska na šume i do toga da se drvo koristi u druge svrhe, ili pak da se šume sačuvaju za sve one predivne stvari: proizvodnju kiseonika, sakupljanje ugljen-dioksida, borbu protiv erozije i pomoć u sprečavanju poplava, kao i za mnogo šta drugo o čemu ćete imati prilike uskoro da čitate na ovim stranicama. 

Država da pomogne

U Srbiji posluju mnogobrojni proizvođači ovakvih uređaja koji mogu da proizvedu odličan kvalitet. Buduća politika viših standarda neće biti moguća ukoliko se građanima ne pomogne da kupe sebi uređaje viših standarda. Koristi koje od ovakvog unapređenja proizlaze za celo društvo dovoljno su velike da bi se omogućilo ulaganje u njihovo postizanje. Doduše, postoje i alternative. U Srbiji se često pitanje unapređenja efi kasnosti svodi na pitanje vlažnosti drveta. Mi naprosto volimo čarobna rešenja. Ovu nesporno važnu aktivnost možemo proglasiti za ključnu politiku i nakriviti kapu! Ko prođe prvi pored kabla  za internet neka ga isključi. Da ne krči.

Posle sabornosti u jednoj prostoriji, a u skladu sa popravljenim performansama tatinog preduzeća, nepopravljive sklonosti ka disanju i oskudnih alternativa, nabavili smo gorionik i počeli da koristimo lož-ulje. Kratko beše. Otišao sam u vojsku iz jedne države, vratio se u drugu, i susreo se sa gorenavedenim drvima. Grejao sam se dugo na drva – dok ne ložite sami, stvar uopšte ne izgleda loše. Porastao sam, oženio se i decu dobio. Naučio sam da gledam na mapu, da kucam u digitron (znam i Eksel!), i prokleti internet da koristim i da gledam kretanje cena raznih goriva kroz vreme (na tržištima, ne ono kada vam na jednoj strani zabranjuju da pokrijete troškove, ili vam trpaju u džep pa porede cene sa drugim alternativama), pa sam odoleo sledećoj tranziciji koja mi se nudila. Grejao sam se na drva dok se nismo preselili. Sloboda izbora grejanja bila je jedan od odlučujućih kriterijuma za izbor stana.  

Kako izabrati grejanje za svoj stan? Isuviše mnogo ljudi u Srbiji se ne osvrće na ovakva pitanja. Veruju da nemaju izbor. U jednoj anketi koju je sproveo GiZ (h p://www.bioenergy-serbia.rs/images/ documents/studies/dkti_E4tech_Osnovna_studija_2014.pdf), 56 odsto ispitanika je odgovorilo da svoj trenutni uređaj koristi zato što nemaju para da kupe drugi, a 44 odsto ih je reklo da bi odmah promenili svoj uređaj, ako bi država odlučila da pomogne. Mnoge porodice u Srbiji imaju iskustva sa grejanjem slična mom. One porodice koje su imale sreću da mogu da biraju. 

Teško je predvideti kretanja na svetskim tržištima. Lakše je ako vas ta kretanja direktno ne pogađaju (nije sasvim jednostavno, cene energenata utiču jedne na druge) i ako se fokusirate na lokalno raspoložive alternative. Uključite i kabal, pa kad krčanje prestane, potražite po internetu. Kladite se na tehnologije većih efi kasnosti, protiv tehnologija manjih efi kasnosti. Sigurnost vam ne može niko jamčiti, na cene utiču mnogi faktori. I država uvek može da vas iznenadi i pomeri fi gure dok ne gledate, gurajući neke cene dole a neke gore. Ona može i da vodi predvidivu energetsku politiku i da radi isto što i vi: uključi kabal, sačeka da prestane da krči i da se kladi na sličan način. Visoka efi kasnost, lokalna raspoloživost. Pa da pomogne negde gde je prag visok, jer sami ne možete da unesete odgovarajući uređaj u kuću. Onaj koji će vam pomoći da dovoljno ugrejete kuću (prema Republičkom zavodu za statistiku (RZS), 15,2 odsto građana tvrdi da to ne može), a da za to ne potrošite sav novac (prema podacima RZS, 15,7 odsto raspoloživih prihoda odlazi na stanovanje vodu i energiju).

Dolazi zima. Topao i zdrav stan vam želim.