Nova vlada Ane Brnabić – stara politika Aleksandra Vučića

Dan pre isteka zakonskog roka za formiranje nove Vlade Srbije, ministri iz kabineta nove premijerke Ane Brnabić položili su zakletvu. Bilo je potrebno skoro tri meseca od predsedničkih izbora (2. aprila) na kojima je dotadašnji premijer Aleksandar Vučić izabran za predsednika, da Srbija dobije gotovo istovetnu Vladu, četvrtu od 2012. godine, kada je koalicija predvođena Srpskom naprednom strankom osvojila vlast u Srbiji.

Do sredine juna, Vučić je držao u stanju napetosti i funkcionere svoje stranke i koalicione partnere koji su se nadali da su baš oni zaslužili fotelju predsednika Vlade. Mediji su iz dana u dan objavljivali zvučna, pa i manje poznata imena budućeg mandatara i na osnovu toga spekulisali hoće li biti ponovo vanrednih parlamentarnih izbora.

Premijerka po meri predsednika

Predlogom da Vladu vodi Ana Brnabić, nestranačka ministarka državne uprave i lokalne samouprave, to pitanje je predsednik Srbije ostavio otvoreno. Brnabić je izabrao samo Vučić a ne i glasači na izborima, nema popularnost ni u vodećoj Srpskoj naprednoj stranci kao ni kod koalicionih partnera. Sama je to najbolje opisala ocenom da će najteže biti u novom kabinetu postići timski duh. „Ja nemam autoritet kao Vučić a nisam ga ni zaslužila. Nisam izašla na izbore, nemam svoju stranku“ rekla je Brnabić....meni je autoritet dat od nekog ko je dobio 56 odsto podrške direktno od građana.“

Na mestu ministarke državne uprave i lokalne samouprave na koje je imenovana pre nepunih godinu dana niti je postigla neki značajni rezultat, niti je napravila neku štetu. Ukoliko Vučić odluči da održi ritam vanrednih parlamentarnih izbora, eventualni nestanak Ane Brnabić sa političke scene malo ko će primetiti.

A ako reši da Brnabićkin kabinet opstane u punom mandatu predsednik će u premijerki imati lojalnog saradnika. U svom ekspozeu ona je navela da je njena Vlada kontinuitet sa prethodnom i po svim dosadašnjim izjavama i najavljenim planovima trudiće se da ostane u senci čoveka koji je na to mesto i postavio.

I nije to jedini razlog zašto je Ana Brnabić za Aleksandra Vučića važan saradnik. U vreme dok je bila nepoznata široj javnosti, kada ju je u avgustu 2016. izabrao za ministarku, sam je obznanio da je ona lezbijka. Sada mu je premijerkina seksualna orjentacija dobro došla u ličnoj promociji. Vodeći svetski mediji objavili su da je Srbija dobila gej premijerku, a on je sebe predstavio kao modernog političara koji se zalaže za ljudska prava, toleranciju i poštovanje različitosti.

Otpor i kritike koje su pojedini konzervativni političari iz opozicije pa i vladajuće koalicije uputili na račun gej premijerke, takođe ide u prilog Vučiću kao argument pred zapadnim zvaničnicima da mu nije lako da vlada u zemlji gde postoji neslaganje sa njegovom politikom te da je on jedini koji od Srbije može da napravi modernu, stabilnu državu, spremnu za ulazak u Evropsku uniju. Činjenica da osim što je lezbijka, Brnabić poreklom Hrvatica, još je jedan poen za predsednika Srbije koji želi da se nametne kao faktor stabilnosti i dalje nestabilnog Balkana.

Rasprave o njenim seksualnim sklonostima koje su danima punile domaće tabloide skrenule su pažnju sa važnijih detalja iz biografije Ane Brnabić. Na kritike da je njen rođeni brat direktor firme Aseko koja konkuriše za državne poslove u Srbiji, odgovorila je da to nije sukob interesa. Nije, međutim, još uvek objasnila veze koje ima sa bliskim Vučićevim saradnikom i gradonačelnikom Beograda Sinišom Malim i njegovim advokatom koji mu je pomagao u brojnim koruptivnim poslovima a sa kojim je Brnabić pre ulaska u politiku vodila firmu Energy & Innovation. Nije odgovorila ni na pitanja koja se odnose na njenu imovinu i način na koje je stekla o čemu je takođe izvestio istraživački portal Krik.

Nova vlada – rekonstrukcija starog kabineta

Izborom Ane Brnabić za predsednicu Vlade mogu da budu zadovoljni i Vučićevi koalicioni partneri. Ivica Dačić, prvi potpredsednik Vlade i šef diplomatije je umesto premijerske fotelje koju je očekivao, dobio dva resora više za Socijalističku partiju Srbije. Time je udahnuo život svojoj stranci koja je poslednjih pet godina potpuno u funkciji Vučićevih naprednjaka i smirio nezadovoljne saradnike ministarskim portfeljima.  

Mirno je i u redovima Srpske napredne stranke. Može se pretpostaviti da se nekoliko najbližih Vučićevih saradnika nadalo premijerskoj funkciji a stranka je  i zahtevala od njega da kao najjača predvodi i izvršnu vlast. Predsednik ih je zapravo spasio odgovornosti – ako nešto krene naopako za to neće biti odgovoran niko iz njegove stranke, opet je tu Ana Brnabić na koju će se svaliti sva kritika.

Osamnaest ministara iz prethodne Vlade ostalo je u kabinetu i da nema nove premijerke sve bi više delovalo kao rekonstrukcija Vučićevog kabineta. Novo je ministarstvo ekologije koje će voditi Goran Trivan iz SPS-a i ministarstvo za evropske integracije na čijem će čelu biti Jadranka Joksimović koja je za to i do sada bila zadužena kao ministarka bez portfelja. Dopuna je i još jedno ministarstvo bez portfelja koje vodi Nenad Popović, predsednik koalicione Srpske narodne partije zadužen za inovacije. U timu od 21 ministra su i četiri potpredsednika Vlade iz prethodnog saziva.

Javnost je naviše reagovala na rotaciju dvojice ministara. Na mesto Zorana Đorđevića koji vodio ministarstvo odbrane je, imenovan Aleksandar Vulin. U prethodnoj vladi Vulin je bio ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, a zapravo najviše zadužen za Kosovo gde je kadrirao među srpskim poslanicima i odbornicima. Takođe, kao najglasniji trbuhozborac Aleksandra Vučića bio je zadužen da preti, vređa i proziva sve „neprijatelje“ vlasti i u Srbiji i u regionu.

Njegovim imenovanjem na mesto ministra odbrane, kao i uvođenjem Nenada Popovića u Vladu i jačanjem sastava socijalista, Ana Brnabić, tačnije Aleksandar Vučić, kao da je poslao poruku ruskom predsedniku Putinu koji je u maju 2016, uoči formiranja prethodne Vlada izrazio nadu da će u njenom sastavu “mesta zauzeti dostojni ljudi koji će ozbiljno poklanjati pažnju razvoju naših bilateralnih odnosa, između Rusije i Srbije”.

Paradigma kontinuiteta

Anu Brnabić ovdašnja javnost kao i zapadni mediji doživljavaju kao osobu koja će nastaviti da vodi Srbiji ka Evropskoj uniji i svojom nepolitičkom biografijom doprineti smirivanju tenzija u regionu. Evrointegracije, regionalna saradnja, zaštita ljudskih prava, nalaze se kao pojmovi u njenom ekspozeu. Mnogo više pažnje je u govoru pred poslanicima poklonila digitalizaciji, obrazovanju za 21 vek i ekonomskoj stabilnosti kao strateškim ciljevima. Svoj mandat definisala je porukom da će raditi na “promeni postojeće paradigme u svakom segmentu društva”.

Ono što nije pomenula je reforma pravosuđa koju ni jedna Vlada do sada nije uspela da dovrši. Nije se osvrnula ni na slobodu medija koja postoji samo na marginama, dok su vodeći elektronski i najtiražniji štampani mediji pod kontrolom vlasti.

Nije odgovorila na pitanja poslanika o istrazi koja se još uvek vodi povodom neodazivanja policije na pozive građana koji su maltretirani u centru Beograda, Savamali, pre više od godinu dana, dok su rušene zgrade na terenu gde se gradi kapitalni Vučićev projekat “Beograd na vodi”.

Ignorisala je i pitanje dokle je stigla istraga povodom rušenja vojnog helikoptera 13. marta 2015. u kojoj je poginulo sedmoro ljudi zbog čega deo javnosti smatra odgovornim ministra zdravlja Zlatibora Lončara i tadašnjeg ministra odbrane a sada šefa BIA Bratislava Gašića.

Izbegla je da komentariše optužbe da su na dan inauguracije predsednika Vučića nepoznati muškarci, za koje se naknadno saznalo da su obezbeđenje Srpske napredne stranke, na očigled policije koja nije reagovala, maltretirali šestoro novinara koji su pokušali da izveštavaju o protestu opozicije.

Ova i brojna druga otvorena pitanja ponavljaće malobrojni nezavisni novinari, opozicija i deo javnosti. Neka od njih postaviće joj i strani zvaničnici i evropski parlamentarci i komesari koji sve više primećuju da unutar srpske stabilokratije nema nezavisnih institucija i demokratskih procedura i sloboda.

Moraće da se bavi stvarima o kojima je do sada mogla samo da sluša na sednicama Vlade: Briselskim sporazumom o normalizaciji odnosa Srbije i Kosova, Srebrenicom, ruskom humanitarnom bazom u Nišu, stalnim američkim zahtevom da se otkriju ubice braće Bitići, odnosom sa Republikom Srpskom, nedovršenim privatizacijama javnih preduzeća i sistema poput RTB Bora, privatizovanim preduzećima u kojima radnici ne dobijaju plate godinama, prevarenim malinarima, deponijama đubreta koje gore, tabloidima koji žive od najava državnih udara i smišljanja afera protiv svakoga ko kritikuje vlast.

Dugačak je spisak tema koji joj je u nasleđe ostavio Aleksandar Vučić. Za godinu dana koliko je bila ministarka Ana Brnabić dobro zna i da je okružena iskompromitovanim ministrima i saradnicima od kojih su neki vladali tokom ratnih devedesetih, drugi se nezakonito bogatili posle 5 oktobra, neki kupovali diplome a drugi glasove birača, a svi zajedno u poslednjih pet godina urušili gotovo sve institucije države.    

Prvi među njima, Aleksandar Vučić, sada će sa vrha države na koji se sklonio od važnih odluka i eventualnih neuspeha, moći neometano i dalje da upravlja Vladom a u novoj premijerki i starim ministrima imaće, izvesno je, i dalje odane podanike.