Usmena istorija - svedočanstva učesnika antifaštističke borbe

 

Usmena istorija -- svedočanstva učesnika antifašističke borbe - KUPEK Efendija

video-thumbnailWatch on YouTube

 

 

Nakon raspada Jugoslavije, u Srbiji i ostalim bivšim republikama SFRJ, susrećemo se sa fenomenom istorijske revizije. Možda su te pojave upravo reakcija na dekretiranu i vrlo jednostranu istoriografiju prethodnog perioda, te su možda stoga i razumljive. Nasuprot jakom nekadašnjem naglasku na pobednicima i narativu „bratstva i jedinstva“, danas se sve glasniji argumenti da je došlo vreme da progovori i ona „druga strana“.
Ovaj intenzivan rad na prošlosti kao redefinisanje glavnih narativa o Drugom svetskom ratu danas predstavlja javnu istorijsku politiku i pokušaj da se stvori jedna nova definicija prošlosti u nacionalnom ključu. Prethodni narativ, narativ antifašizma i narodnooslobodilačkog rata, od koga se donekle odstupilo, biva gurnut u prikrajak.
Iz poglavlja školskih istorijskih udžbenika nestali su nekadašnji heroji, namesto njih postavljeni su novi. Promenjeni su nazivi ulica, uvedeni novi državni praznici namesto onih koji su „do juče slavljeni“, a neki su bez zamene ukinuti. Skoro da je nedozvoljeno javno govoriti o tome da su srpske vlasti tokom nemačke okupacije kolaborirale sa okupatorima. Raspiruju se unutardruštvena mimoilaženja i oprečnosti pod izgovorom da „prošlost ne možemo izmeniti, ali možemo se potruditi da nam budućnost bude bolja.“ Postavlja se pitanje da li je to moguće ukoliko se ne uzmu sve činjenice u obzir, i ako se nastavi sa jednostranim iščitavanjem onih stranica prošlosti koje su poželjne s obzirom na dnevnopolitičke potrebe.
Cilj ovog projekta upravo je taj da se otvori prostor za kritički osvrt na tendencije sadašnje politike sećanja i na društvene i kulturne manifestacije koje proizlaze iz nje. Sa druge strane nastojimo da ovim otpočnemo dijalog u vezi sa antifašističkim pokretom, osvrćući se na njega, skoro sedamdeset godina kasnije, i nakon što se raspala država za koju se tada borilo. Da li možemo na isti način govoriti danas kao što se govorilo nekad? I da li se nešto prećutalo?
Razmatrajući o tome šta je dostupno iz perioda 1941-1945. zaključili smo da je potrebno pružiti dodatne materijale za pre svega naučna istraživanja. Da bismo omogućili i kasnijim generacijama da se podrobnije informišu o periodu koji se sada u velikoj meri zamagljuje, otpočeli smo ovaj veoma ambiciozan poduhvat sakupljanja usmenih istorija kroz intervjue sa učesnicima narodnooslobodilačke borbe u SFRJ.

Projekat obuhvata 15 video-snimaka razgovora sa neposrednim nosiocima antifašističkog pokreta u Jugoslaviji i predstavlja zajednički poduhvat fondacije Hajnrih Bel iz Beograda, Saveza antifašista Srbije i Nezavisnog udruženja novinara.

Na njemu su sarađivali:

- istoričarke Dr Olga Manojlović Pintar i Sanja Petrović Todosijević kao autorke upitnika, sagovornice u intervjuima i savetnice na projektu

- novinar Dejan Kožul, NUNS, kao voditelj razgovora i savetnik na projektu

-  Aleksandar Kraus i Nebojša Dragosavac iz Saveza antifašista Srbije, kao koordinatori razgovora sa učesnicima i savetnici na projektu

- Maria Glišić, Fondacija Hajnrih Bel iz Beograd, kao koorinatorka celokupnog projekta

- Volfgang Kloc i Dr Andreas Polterman,  ispred Fondacije Hajnrih Bel